Poduzmite ovo kako biste spasili Schengen, poručuje bivši pregovarač

Joachim Bitterlich odrastao je sanjajući o Europi bez granica – i kao diplomat dao je svoj doprinos da se taj san ostvari.

Danas, 40 godina nakon potpisivanja Schengenskog sporazuma, Joachim Bitterlich upozorava: zona slobodnog kretanja pod ozbiljnom je prijetnjom, i potrebne su radikalne političke mjere kako bi se spriječilo države članice da ponovno podižu granice.

Bitterlich, bivši savjetnik njemačkog kancelara Helmuta Kohla i ključni pregovarač tijekom širenja Schengena, za The Parliament Magazine kaže:

„Pokušavao sam upozoriti ljude. Ali gdje su stvarni koraci suradnje? Gdje su?“

Europa bez granica – u krizi

Kad su Istočni Nijemci krajem 1980-ih prvi put iskusili slobode koje su uživali njihovi zapadni susjedi, ideja o Europi bez granica imala je snažan emocionalni naboj. Schengen je u praksi zaživio sredinom 1990-ih i postao jedan od temelja europske integracije.

No danas, dok sve više država članica ponovno uvodi granične kontrole, taj san je u ozbiljnoj krizi.

“Ako u demokraciji izgubite kontrolu, gubite autoritet — a time otvarate vrata krajnjoj desnici,” kaže Bitterlich.

Nekontrolirana migracija i politički otpor

Povjerenje javnosti u otvorene granice počelo je slabiti nakon 2015., kada je Njemačka — bez konzultacija sa susjedima — otvorila vrata migrantima s Bliskog istoka. Tadašnja kancelarka Angela Merkel na zabrinutosti je odgovorila čuvenim “Wir schaffen das” (“Uspjet ćemo”).

No val nezadovoljstva se od tada proširio. Francuski premijer Bayrou početkom ove godine priznao je da građani smatraju da je “imigracija izvan kontrole”. Italija, Grčka, Malta i Španjolska bore se s pritiscima migracija iz Afrike.

U srpnju ove godine, Poljska je ponovno uvela kontrole na 52 prijelaza s Njemačkom i 13 s Litvom, dok su Mađarska i Bugarska poduzele slične “privremene mjere”. No Bitterlich tvrdi da nije pošteno kriviti isključivo te zemlje — problem je u nepostojanju operativnog i pravednog europskog sustava.

“Europa treba imigraciju. No Europa mora uspostaviti sustav koji funkcionira i koji je općeprihvaćen,” poručuje.

Kako je sve počelo: Schengen kao europski san

Bitterlich je odrastao 1950-ih u blizini granice s Francuskom i često prelazio granice — uz identifikaciju, kontrole automobila i pretres. Ta iskustva duboko su ga oblikovala.

Schengenski sporazum potpisan je 1985. godine, a do 1990. Italija mu se priključuje. Bitterlich je tada sjedio za pregovaračkim stolom uz kancelara Helmuta Kohla.

“Učinili smo to. Pridružili su se Talijani, Austrijanci, Portugalci i Španjolci,” prisjeća se.

Schengen nije značio samo slobodu za turiste, već je ojačao ekonomiju, mobilnost radne snage i prekograničnu trgovinu.

Pukotine u sustavu: nedostatak suradnje i zajedničke policije

Problemi su, kaže Bitterlich, počeli kad države nisu razvile efikasan model suradnje među policijama.

“Nikad nismo uspjeli stvoriti stvarnu policijsku vlast s operativnim ovlastima. Nismo razvili ni usklađenu migracijsku politiku. To je ono što bi Europa trebala imati kao standard.”

Sporazum iz Dublina iz 1990., koji je tražiteljima azila naložio da podnesu zahtjev u prvoj zemlji EU-a u koju uđu, također nije ispunio očekivanja.

“Taj sustav nikada nije zaista funkcionirao — i ne funkcionira ni danas.”

Propali pokušaji rješenja: EU u razjedinjenosti

Bitterlich je 2018. sudjelovao u sastancima ministara unutarnjih poslova EU-a uoči predstavljanja Pakta o migraciji i azilu (2020.). Tada je, zajedno s Europskom komisijom, predložio uspostavu EU ureda u tranzitnim državama (poput Jordana), gdje bi se azilantski zahtjevi obrađivali prije dolaska u Europu. Inspiraciju je pronašao u britanskom modelu iz Bliskog istoka.

“Imao sam viziju – mali ured s EU zastavom, gdje bi se zahtjevi rješavali lokalno. Predložio sam to 2018. I do danas – ništa.”

“Moramo surađivati kao nikada prije”

Za Bitterlicha, trenutak je jasan: ili će se EU odlučiti za stvarnu, zajedničku graničnu politiku – ili će Schengen propasti.

“Imamo 27 država članica. Sve imaju svoje graničare. Zašto ih ne bismo objedinjeno koristili? Zašto ne stvorimo pravu europsku graničnu službu s pravim ovlastima? Ne samo za podršku Italiji i Grčkoj – nego da po potrebi preuzme odgovornost.”

Problem, zaključuje, leži u tvrdokornoj obrani nacionalnog suvereniteta.

“I dalje pričamo o suverenitetu država članica. Ali ono što imamo je zakrpan, fragmentiran sustav – a ne pravi europski sustav.”